Nedavno je kina bombardirao novi biografski film o Michaelu Jacksonu. Koliko god se smatrala filmofilom, nažalost ga još nisam pogledala. Ni na velikom, ni na malom ekranu. Ali zato jesam vidjela razne isječke. Spržena pažnja i minutni dijelovi filma s kojima me trenutni algoritam na Tik Toku blagoslovio rezultirali su tim da danima ne mogu prestati razmišljati o jednoj sceni iz filma. Ne pretjerujem kad kažem da razmišljam o njoj barem jednom dnevno.
Scena je vjerojatno svima već dobro poznata, i onima koji su pogledali film i onima koji nisu. Mladi Michael pluta na dušeku u bazenu i govori legendarnu rečenicu: „Ako ja nisam tamo da primim ove ideje, Bog bi ih mogao dati Princu.“ Mislim da me je ta rečenica dirnula više nego cijela njegova diskografija, a svi znamo koliko je jaka njegova diskografija.
Zašto odustajemo od dobrih ideja?
Nažalost, ne cijenimo važnost ideja. Ne cijenimo kada nam se jave i ne vidimo veličinu i rijetkost te pojave. Iako su nam dane besplatno, ideje ipak moramo dobro i bogato platiti. Ako ih prihvatimo, moramo ih platiti svojim radom, trudom, snalažljivošću i upornošću. Ideje su tek prvi korak i tek nakon prihvaćanja poklona, slijedi teški dio, slijedi naplata.
No, vjerujem da je više ideja ostalo neiskorišteno, nego što ih je dovedeno u drugi stadij truda i rada. Ljudi smo i bojimo se. To je prirodno. Ali, na nama je da se svakodnevno borimo protiv prirode. Možda ta ideja koja nam dođe u nekom trenutku izgleda teško ostvariva i miljama daleko i nismo svjesni s kojom bi ju lakoćom ostvarili.
Velike ideje velikih ljudi
Pomalo se bojim veličine ideja. Bojim se kojom lakoćom nam mogu promijeniti život ili barem dio života. Samo kada bi ih prihvatili. Kada bi ih prepoznali i radili na njima. Vjerujem da su se svi veliki ljudi u početku bojali svojih velikih ideja.
Prosto sumnjam da je Newton nakon ideje o gravitaciji uzeo jabuke koje su pale i od sreće krenuo žonglirati s njima. Ne. Bio je prestravljen. Prestravljen veličinom te ideje i veličinom promjene. A kako je Michael ostajao budan da ideje za pjesme ne odu Princu, tako bi se ideja o gravitaciji rodila u nekom drugom, da je Isaac to sve zanemario i mislio da nema smisla raditi na toj ideji.
Ratovi su pobjeđivani novim idejama, a drugi pak gubljeni zbog straha prema njima. Možda Troja nikada ne bi bila osvojena da Odisej nije predložio ideju o drvenom konju. Koliko li je samo Hanibal razrađivao ideju o prelasku preko Alpa i koliko ih je bilo protiv nje.
Ideje kao dio svakodnevice
Otkada sam vidjela isječak filma, primjećujem sličnosti i u svom životu. Kažu da počinješ primjećivati ono o čemu često razmišljaš. Tako je bio i sa mnom. Ideje su oko nas u svakodnevnom životu. Žive sile, nevidljive mjenjačice smjerova naših života.
Koliko puta ti je na sastanku na poslu pala na pamet neka ideja, neko inovativno rješenje koje bi moglo pomoći cijelom timu, a tebe dignuti na više razine. Ali iz straha da nije dovoljno dobro si šutio. Ideja je ključala u tebi, malo ti je falilo da sve izgovoriš, ali strah je prevladao. A zatim, za dan ili dva, drugi kolega kaže ono što si ti mislio, šefovi ga hvale i on dobiva sve povlastice. Ideja je pronašla svog vlasnika. Vlasnika kojeg nije bilo strah osude i neuspjeha.
Možda si nakon fakulteta imao ideju o nekom biznisu i maštao si kako bi bilo lijepo kada bi to uspjelo. Ali uz te misli, javile su se i misli o količini vremena i novaca koje je potrebno uložiti, veličini žrtve i odricanja par godina. Zatim si odustao. Jer, najlakše je odustati, to je samo jedna odluka, a ne niz dugih i teških odluka. Nakon par godina u medijima vidiš osobu koja je ostvarila velike stvari s istom idejom. Nakon tvog neprihvaćanja ideje, ona je opet pronašla svog vlasnika.
Zašto ne bismo smjeli ignorirati vlastite ideje?
Nećemo se zavaravati, postoje i loše ideje. Naravno da postoje. Mislim da i one imaju svoju svrhu, kao i sve drugo. Uče nas nečemu, pokazuju nam na njezine nedostatke. Potrebno je prihvatiti i takve ideje, potrebno je pogriješiti. Ne može sve odjednom biti idealno. Kao što sam već napomenula, ideje su samo prvi stadij, nakon što ih prihvatimo, sve ostalo je na nama.
Ne smijemo zaboraviti na zahvalnost za njih. Na zahvalnost i za dobre i loše. Nisu došle od nas, mi smo samo neki medij koji ih provodi u cilju našeg dobra i opće dobrobiti. Onoga trenutka kada pomislimo da smo mi smislili ideju, počinjemo je ograničavati. Tada mislimo da smo njezini vlasnici i postajemo zaštitnički prema njoj. Zaboravljamo da nije naša, samo nam je dana. Naše je da ju provedemo u djelo.
Kada sam bila mlađa govorili su mi da vrag ne može čitati misli, ali može ti usaditi ideje u glavu. Naravno ne možemo znati istinitost te izjave, ali samom izjavom se vidi jakost ideja. Ideje mijenjaju svijet, preokreću živote i iznova stvaraju ljude.
Zato sljedeći put kada ti se javi ideja, nemoj ju odmah otpisati. Nemoj ju zatrti strahom. Razmisli malo o njoj, razgledaj ju sa svih strana. Možda ti baš ta jedna iznenadna sitnica može promijeniti život na bolje.