Koliko puta kompenzacijom na putovanju ne vidimo i ne doživimo ono što želimo? Koliko puta zanemarimo i utišamo svoje potrebe za dobrobit grupe?
Nakon raznih putovanja tijekom mnogih godina, nekolicina nas doći će do pomalo zastrašujućeg zaključka da bi nam bolje da putujemo sami. Kažem zastrašujućeg, jer smo tijekom cijelog odrastanja naučeni da zajednica znači sigurnosti i da su dvije glave pametnije od jedne.
Svakako se slažem da i putovanja u paru ili grupi imaju svojih prednosti. Sve naravno ovisi o više faktora – našoj kompatibilnosti s tom osobom, količinom zajedničkih interesa te uzajamnom sposobnošću prilagodbe i odlučnošću na kompenzaciju.
No, danas želim pisati o prednostima samostalnih putovanja i zašto ih i oni koji misle da to nije za njih trebaju isprobati barem jedan put.
Stopostotno udovoljavanje samome sebi
Zamisli scenu – S prijateljima si u novom gradu kilometrima daleko od kuće. Tu ste četiri dana i u zakutku svoje podsvijesti znaš da je ovo prvi i posljednji put da si tu, ne zato što ne želiš, nego jednostavno zato što te ritam života odvede na druge krajeve i prizore.
Odlično vam je, smiješ se, ali razmišljaš o mjestima u tom gradu koja nećeš posjetiti, jer ostale ljude iz tvoje grupe to nikako ne zanima ili jednostavno to ne smatraju izvorom sreće i zadovoljstva, Dok sjedite i razglabate o istim stvarima kao i sto druženja ranije, u mislima ti je slika tvog najdražeg slikara koja je izložena u muzeju u tom gradu, ali koju nećeš vidjeti, jer su muzeji i izložbe tvojim prijateljima gubljenje vremena.
Misliš na tradicionalnu hranu te države o kojoj si čitao na putopisnim portalima, ali koju nećeš probati, jer je tvojim prijateljima to gubljenje novaca ili ne vole isprobavati nove stvari.
Čezneš za novim, lokalnim ljudima i njihovim pričama koje nikada nećeš čuti, jer si ta četiri dana s istim ljudima, u jednoj grupici i ne razdvajate se. Razlozi zbog kojih se ne razdvajate su razni – jedan iz grupe ne zna nijedan strani jezik, drugi se pak ne snalazi sam, a treći ne želi biti sam.
Sve će te želje ostati samo želje – slova na papiru nečijih drugih iskustava i putovanja.
Budžet i upravljanje njime
Novac i budžeti u društvu i na putovanjima s društvom uvijek prekrijemo nekom koprenom protkanu taboo-om. Ali moramo priznati, iako mislimo da nije bitan, novac itekako upravlja našim mogućnostima .
Rijetkost je imati prijatelje na istoj razini novčanih primanja. Samim time, putovanjem s većom grupom ljudi povećavaju se i te razlike.
Netko je uštedio samo za kartu, smještaj i par eura za svaki dan i ne želi i ne može trošiti na ostalo. Dakle, želi spavati u hostelima i jesti u restoranima brze hrane ili trgovinama.
Međutim, netko drugi iz skupine želi da mu je na putovanju što ugodnije i želi više novaca potrošiti na sebe i sve segmente puta. Nije mu problem uložiti u bolji hotel i luksuznije restorane u neposrednoj blizini najpoznatijih znamenitosti.
I dalje se možemo pretvarati da razlika u novcu nije bitna, ali te razlike će na putovanjima isplivavati svaki dan – Voziti se s taksijem ili autobusom? Doći do destinacije jeftinijim letom s jednim ili dva presjedanja ili direktnim letom koji je 100 eura skuplji? Posjetiti neku znamenitost ili ne, ako je ulaz skuplji?
Neki ljudi ne žele kompenzirati svoju udobnosti i zadovoljstvo i to je u redu.
Drugima to nije bitno i tim stvarima ne pridaju pažnju i to je isto u redu. Samo moramo u startu prihvatiti da će razlike postojati i dogovoriti se kako tome pristupiti.
Iznanedne promjene plana
Kada si sam na putovanju, sam i diktiraš čitav sadržaj i smjer. Kada si sam i jedan dan upoznaš nekoga s kim odlučiš istražiti susjedni grad ili čak ako ti i samom u sred putovanja padne na pamet promijeniti plan i otići na neko sasvim drugo mjesto, nemaš s kim to potvrditi osim sa samim sobom. Možda bi ti ta ideja sinula i na grupnom putovanju, ali teško da bi bila ostvarena.
Nerijetko se s mukom prilagodimo samom sebi, a zamisli onda kako je teško uskladiti više ljudi.
Jednom riječju – sloboda
Koliko god stavki navela, sve se na kraju svode na jedan zajednički nazivnik – na slobodu. Slobodu sjesti gdje želiš, pojesti što želiš, poslušati što ti želiš poslušati.
Smatram da putujemo jer nam duše čeznu za tim i jer tako rastemo. I ako ne istražimo sve što mislimo da nam to putovanje može ponuditi i ako ne udovoljimo svojim željama, duša nam nikad neće biti do kraja napojena. Zauvijek će ostati žedna za iskustvima, ljubavima i neistraženim srećama.
Zaista mislim da i ljudi koji nemaju želju otići na solo putovanje, trebaju to barem jednom iskusiti, koliki to god klišej bio. Ne bi to postao klišej da nije toliko istinit. Kada si lišen očekivanja i želja drugih, upoznaš i shvatiš što ti zaista hoćeš. Spoznaš za čim ti tijelo i duša streme. Napokon možeš odgovoriti na pitanje – Tko si ti kada te nitko ne vidi?
Jer u neistraženom granu dalekom od doma možeš biti tko god želiš. Možeš otkriti strane sebe koju su ležale skrivene do sada. Strane sebe koju se se povukle u kut, jer nisu bile u skladu s drugima i tuđim zamislima.
Zato, savjetujem ti, otiđi negdje sam i promatraj, ne samo nove stvari i nove događaje, nego i novog sebe. Možda se za par godina nećeš sjećati po čemu je taj grad poznati, ali sjećat ćeš se svoje slobode i stvari koje si tek tada naučio o sebi.
Odvaži se i uživaj u plodovima svoje hrabrosti.